Za strani jezik važno je znati maternji

Svi znamo da se jezik najbolje uči u najranijem detinjstvu i da predstavlja osnovu za dalje školovanje. Međutim, veliki broj stranaca ne uči decu nemački i taj posao prepušta vaspitačima u vrtićima i učiteljima u školama, a oni su primorani da ispravljaju greške roditelja.

„U velikom broju slučajeva deca dolaze kod nas sa znanjem maternjeg jezika, mahom turskog ili arapskog. Nemački uče ovde. Roditelji od nas očekuju da ih naučimo nemački“, kaže vaspitačica Anke Buk Ešer koja radi u jednom vrtiću u Berlinu u kome je svako drugo dete iz migrantske porodice.

Jasno da dobro poznavanje maternjeg jezika predstavlja dobru osnovu za učenje nemačkog. „Ako neko dete ima bogat fond reči u maternjem jeziku, onda se on može proširiti i na nemački. Ako sa decom u porodici nije dovoljno razgovarano i imaju oskudan fond reči, ne može se očekivati da se snađu u nemačkom jeziku.“

Sa decom treba razgovarati

Činjenica jeste da veliki broj dece iz migrantskih porodica loše govori i maternji jezik. Pedagog Manulea Cile kaže da roditelju ne pričaju dovoljno sa decom. „Mislim da je bitno da se roditeljima skrene pažnja da decu mogu i u šetnji po ulici da uče nemački pokazujući im natpise pored kojih prolaze. Problem za nas predstavlja i činjenica da deca kod kuće gledaju televizijski program na maternjem jeziku. O tome stalno razgovaramo sa roditeljima.“

U vrtiću deca nemački uče kroz igru. U Berlinu postoji veliki broj vrtića koji su osmislili posebne programe za useljeničku decu. Međutim, roditelji nisu uvek oduševljeni tim angažmanom. Roditelji često sa zakašnjenjem upisuju u vrtić. „Možda razlog za to leži u činjenici da očevi žele da se o deci brinu majke. Kod njih nije razvijena svest o potrebi ranog polaska u vrtić“, smatra Manuela Cile. Ipak, primećeno je da sve više dece u vrtić kreće sa poboljšanim znanjem nemačkog. To su deca treće ili četvrte generacije migranata.

Autori: Jens Rozbah / Željka Bašić-Savić

Odgovorni urednik: Ivan Đerković