1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

Zaboravljeni rat i „ugledni“ zločinci

1. jun 2020.

Masovne grobnice, logori za Hrvate i Bošnjake, prisilna mobilizacija… Na to podseća Inicijativa mladih za ljudska prava, u pokušaju da razbije mit da Srbija nije učestvovala u ratovima devedesetih godina.

https://p.dw.com/p/3d6Mx
I danas se održava mit da Srbija nije ratovala
I danas se održava mit da Srbija nije ratovalaFoto: Getty Images/AFP/A. Nimani

„Rat u Srbiji – jeste se desilo“, moto je serije tekstova na sajtu ratusrbiji.rs koji je dostupan od ovog ponedeljka. Poduhvat Inicijative mladih za ljudska prava u Srbiji je podržalo nemačko Ministarstvo spoljnih poslova.

To je prvi pokušaj da se, na osnovu presuda domaćih i međunarodnih sudova, svedočenja, istraživanja novinara i nevladinih organizacija, predstave činjenice koje ukazuju na to da se rat dešavao i na teritoriji Srbije, kao i da  je ona učestvovala u ratnim sukobima, a neretko i u ratnim zločinima u BiH, Hrvatskoj i na Kosovu.

Inicijativa posebnu pažnju poklanja sudskim epilozima teških kršenja ljudskih prava tokom devedesetih godina u Srbiji. Ova organizacija podseća na odgovorne, među kojima su neki i danas na važnim funkcijama u državi.

Masovne grobnice

Podseća se da su Albanci ubijeni u zločinima srpskih snaga za vreme sukoba na Kosovu najpre sahranjivani u blizini mesta gde su ubijeni, i da je potom, uoči ulaska snaga NATO na Kosovo, više od 900 tela premeštano u masovne grobnice u centralnoj Srbiji. Ova organizacija podseća da je 1999. godine pronađena hladnjača u Dunavu, u kojoj su bili leševi oko 80 albanskih civila.

Navodi se podatak da je 1999. Slobodan Milošević naredio tadašnjem ministru policije, Vlajku Stojiljkoviću, da ukloni dokaze o ubistvima albanskih civila. On je za to zadužio Vlastimira Đorđevića, tadašnjeg načelnika Resora javne bezbednosti, koji je kasnije pred Haškim tribunalom osuđen na 18 godina zatvora zbog zločina protiv čovečnosti – između ostalog i prebacivanja leševa albanskih civila.

Tela otkrivena u Petrovom Selu su sahranjena pojedinačno u julu 2001.
Tela otkrivena u Petrovom Selu su sahranjena pojedinačno u julu 2001.Foto: Getty Images

Za skrivanje dokaza o ubistvima kosovskih Albanaca nikada nije procesuiran Goran Radosavljević Guri, nekada nadležan za Nastavni centar u Petrovom Selu, gde su otkrivene dve masovne grobnice. Inicijativa mladih skreće pažnju da je Radosavljević danas član Glavnog odbora vladajuće Srpske napredne stranke.

Za zločine je znao i nekadašnji pomoćnik ministra policije Obrad Stevanović, koji je 1999. godine na sastanku državnog vrha zapisao: „Nema leša – nema zločina.“ Ni on za to nikada nije odgovarao, a danas je profesor na Kriminalističko-policijskom univerzitetu u Beogradu.

Logori za Hrvate i Bošnjake

U logore za Hrvate je posle pada Vukovara doveden veliki broj zarobljenika, a među zatočenicima su bili i Hrvati iz Vojvodine. Logori su se nalazili u okolini Zrenjanina, u Nišu, Beogradu i Sremskoj Mitrovici, a odluku o njihovom osnivanju potpisao je general JNA Veljko Kadijević.

„Pri dolasku u logore, zatočenici su prolazili kroz špalir vojnika, odnosno između dva reda vojnika okrenutih jednih naspram drugih, koji bi ih tukli rukama, nogama, ali i pendrecima“, piše Inicijativa.

Grafit na zidu u bivšem logoru Begejci kod Zrenjanina
Grafit na zidu u bivšem logoru Begejci kod ZrenjaninaFoto: YIHR

O tome je pred Haškim tribunalom na suđenju Goranu Hadžiću svedočio Mladen Lončar, bivši logoraš, koji je rekao da u logoru u Begejcima ni silovanja nisu bila retkost. U logoru u Sremskoj Mitrovici ubijeno je sedam, u Nišu jedna, a u Begejcima i Stajićevu pet osoba.

Pred Haškim tribunalom su za zločine u logorima optuženi  i Slobodan Milošević  i Goran Hadžić, a pred Višim sudom u Beogradu je zbog nasilja nad logorašima u Sremskoj Mitrovici na godinu dana i po dana osuđen jedan od čuvara, Marko Crevar.

Kada je posle pada Srebrenice, između 31. jula i 25. oktobra 1995, u Srbiju sa područja Žepe prešlo oko 800 Bošnjaka, dočekali su ih granični bataljoni Vojske Jugoslavije i pripadnici Posebne jedinice policije, koji su ih odveli u logore Šljivovica i Mitrovo Polje.

Zatočenici su bili prebijeni, držani u nehigijenskim uslovima, izgladnjivani i psihički maltretirani. Za zatvaranje i torturu Bošnjaka niko nije procesuiran, a glavni islednici u tim logorima, Radisav Ojdanić  i Vladimir Milićević, danas su u penziji.

Prva i jedina presuda kojom se potvrđuje da su logori za Bošnjake postojali u Srbiji doneta je 2013. godine kada je Mujo Vatreš, koji je u tim logorima u proveo šest meseci i izgubio oko 50 kilograma, dobio novčanu nadoknadu od 500.000 dinara.

Ovako sada izgleda zgrada gde je bio logor Šljivovica kod Užica
Ovako sada izgleda zgrada gde je bio logor Šljivovica kod UžicaFoto: YIHR

Prisilne mobilizacije

Građane u Srbiji su između 1993. i 1995. godine prisilno mobilisale Vojska Jugoslavije i policija Srbije. Na udaru su posebno bile izbeglice iz Hrvatske i BiH, pa je u junu 1995. godine između dve i četiri hiljade osoba odvedeno najpre u policijske stanice, potom u sabirne centre, a zatim na ratišta u BiH i Hrvatskoj.

Jedan od najozloglašenijih kampova za prisilno mobilisanje bio je Nastavni centar Srpske dobrovoljačke garde (SDG) u Erdutu, pod komandom Željka Ražnatovića Arkana. MUP Srbije je SDG-u predao 5.000 izbeglica, koje su bile  izložene poniženjima, psihičkom i fizičkom maltretiranju.

„Odgovornost Srbije nesumnjivo je utvrđena u postupcima naknade štete prisilno mobilisanih“,  navodi Inicijativa. Podseća da Arkan nije odgovarao za to krivično delo, ali da je pred Haškim tribunalom optužen za ratni zločin u Sanskom mostu.

Inicijativa ukazuje da je u sprezi sa JNA neretko delovalo više od 50 paravojnih jedinica, kao što su Arkanova Srpska dobrovoljačka garda, Škorpioni i Knindže, koje su počinile ratne zločine. Tako je u aprilu 1992. godine JNA najpre opkolila Bijeljinu, a potom su, dok su srpske snage preuzimale vlast, pripadnici srpskih paravojnih snaga u tom gradu ubili najmanje 48 civila.

Zloglasne "obuke" kod Arkana u Erdutu
Zloglasne "obuke" kod Arkana u ErdutuFoto: Getty Images/AFP

Pripadnici paravojnih jedinica su zbog ratnih zločina procesuirani pred sudovima u Beogradu, a vođa  Knindži, Dragan Vasiljković poznatiji kao Kapetan Dragan, koji  je u Hrvatskoj osuđen na 13 godina zatvora, odslužio je kaznu i namerava da se kandiduje na predstojećim parlamentarnim izborima u Srbiji.

Progon Hrvata i Bošnjaka

Pošto je u maju 1992. godine u  Hrtkovcima Vojislav Šešelj  rekao da u Srbiji nema mesta za Hrvate, iz Vojvodine je otišlo oko 10.000 Hrvata. Tokom 1992. godine ubijeno je sedam građana hrvatske nacionalnosti, a sudski epilog imalo je samo ubistvo Mijata Štefanca.

Pritisci na Hrvate pojačali su se u Zemunu nakon dolaska Srpske radikalne stranke u lokalnu vast, a u julu 1997. godine se u stan porodice Barbalić uselila Ljiljana Mihajlović. Posle nekoliko sudskih postupaka, 2013. godine doneta je presuda da Barbalići ne polažu pravo na stan. Oni danas žive u Hrvatskoj, a Ljiljana Mihajlović je poslanica Srpske radikalne stranke i zamenica predsednika skupštinskog Odbora za ljudska i manjinska prava.

U skupštini  Srbije sedi i Vojislav Šešelj, iako je pred Haškim tribunalom osuđen na deset godina zatvora zbog progona Hrvata u Vojvodini. Milan Bačević, koji se takođe zalagao za iseljavanje Hrvata, danas je ambasador u Kini i član Predsedništva Srpske napredne stranke.

Šešelj je samo jedan od zločinaca u političkom životu Srbije
Šešelj je samo jedan od zločinaca u političkom životu SrbijeFoto: Getty Images/AFP/A. Isakovic

Teror nad Bošnjacima u Sandžaku počeo je 1992. godine. Najbrutalniji zločin počinili su pripadnici grupe Osvetnici, predvođeni Milanom Lukićem, koji su u mestu Mioče u BiH iz autobusa iz Srbije izveli 17 putnika, ubili ih i bacili u Drinu. 

Za taj zločin su pred sudom u Beogradu osuđene četiri osobe na kazne zatvora od 20 i 15 godina. Osvetnici su u februaru 1993. iz voza na liniji Beograd-Bar izveli 18 Bošnjaka, brutalno ih prebili i potom ubili, a suđenje za taj zločin počelo je u Beogradu prošle godine.

„U periodu opšte glorifikacije osuđenih ratnih zločinaca u Srbiji, ovo je pokušaj da razbijemo mit o tome da se u Srbiji nije dešavao rat, i da država Srbija nije učestvovala u ratnom raspadu druge Jugoslavije“, navodi Inicijativa mladih za ljudska prava.

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android