1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

Zli Grci ili zli Nemci?

Nemanja Rujević14. februar 2015.

Naravno da mnogim Grcima ide loše zbog politike štednje. EU jeste tražila reforme, ali nije tražila da se one sprovedu preko leđa najsiromašnijeg dela stanovništva, komentariše nemačka štampa rat oko grčkih dugova.

https://p.dw.com/p/1Ebja
Symbolbild Finanzkrise in Griechenland
Foto: AFP/Getty Images/L. Gouliamaki

Novi razvoj u Ukrajini, diplomatska ofanziva Angele Merkel te masovno iseljavanje kosovskih Albanaca pomalo su poslednjih dana potisli Grčku sa naslovnih strana nemačke štampe. Ipak, komentara i dalje ima. Tabloid Bild nastavlja u svom poznatom konzervativnom tonu, sa mnogo uzvičnika: „Pet godina je trajalo, a onda je istina o grčkoj dužničkoj drami konačno ugledala svetlost dana: Grci neće da otplate dugove! Kako gorka istina! Pre svega za poreske platiše! Sada preti ono što su naši političari od početka krize refleksno isključivali: gubitak poreskog novca. Do 63,5 milijardi evra. Šta li smo sve mogli da finansiramo tim parama ovde? Nove škole, više nastavnika, modernu i brzu internet-mrežu... Na sva usta su nam političari obećali da je pomaganje Grčkoj dobra investicija. Da ćemo nam novac biti vraćen sa kamatom. Sve je sada pepeo i prah. Obećanje ludom radovanje. Time je grčka dužnička drama postala i nemačka!“

Nordvest cajtung (Oldenburg) piše: „Nečuveno je partnera koji vas je godinama svojim milijardama držao u životu označiti kao nacistu i proglasiti međunarodnopravno obavezujuće ugovore ništavnim. Ipak, dobro bi trebalo da promisle o posledicama oni koji zagovaraju ekspresno izbacivanje Grčke iz monetarne unije kao posledicu nepodnošljivog stava novog grčkog vođstva. Bankrotirana Grčka tražila bi nove zajmodavce. I našla bi ih. U Kini možda. Ili u Rusiji. I onda bi ti novi poverioci posredno sedeli u svim evropskim institucijama u kojima i dalje važi pravilo konsenzusa. Kada se poslednji put raspravljalo o produženju sankcija Rusiji, Grci su tek naznačili svoje protivljenje i time nam dali da okusimo kuda bi stvar mogla da ode. Da li to želimo?“

Malo dalje od teorija zavere i raspada Evrope komentariše Tiringiše landescajtung. List iz Vajmara pokazuje i empatiju prema Grcima: „Naravno da mnogim Grcima ide loše zbog politike štednje. EU jeste tražila reforme, ali nije tražila da se one sprovedu preko leđa najsiromašnijeg dela stanovništva. To je bila odluka bivše vlade u Atini. Tamošnja poreska politika je i dalje problematična jer najbogatiji Grci još uvek tek neznatno doprinose budžetskoj kasi. Borba protiv korupcije nije poboljšana supstancijalno, kako se priželjkivalo. Upravo tu leži najveće potencijalno polje delovanja aktuelne vlade levih i desnih populista. I baš tu je u prvim radnim danima nove vlade moralo više da se desi.“

Korak dalje ide nadregionalni list Frankfurter rundšau koji kritikuje zvanični Berlin: „Možemo očekivati da će do ponedeljka doći do nekakvog kompromisa koji bi dozvolio Grčkoj da sačuva obraz, ali ne bi ugrozio čitav konstrukt opasne politike štednje à la Merkel. (…) Ali to još ni izbliza nije politika orijentisana na solidarnost i trajnu stabilnost. Ta politika bi morala da ima širi hvat, da bude zajednička privredna i socijalna politika, zasnovana na impulsima za konjukturu, zajedničkim nošenjem dužničkih rizika, jačanjem prihodne strane budžeta kroz pravedniju poresku politiku u celoj Evropi. No ništa ne ukazuje da Nemačka Angele Merkel ima interes za takvo što. Berlin izgleda nije spreman ni na simbolične geste. Taj gest bi mogao da bude pregovor sa Atinom o isplati pozajmica koje su nacisti iznudili od Grka…“