1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW
Religija

Žene u službi salafizma

Štefani Hepner
30. decembar 2017.

Pod lupom nemačke Službe za zaštitu ustavnog pokreta je ženska salafistička mreža. Islamologa Muhanada Huršida to ne iznenađuje. On za DW kaže da su žene poslednjih godina postale sve aktivnije u salafističkom pokretu.

https://p.dw.com/p/2q8NQ
Symbolbild Mädchen Frauen Salafismus
Foto: picture-alliance/dpa/B. Roessler

DW: Služba za zaštitu ustavnog poretka Severne Rajne-Vestfalije je otkrila mrežu od četrdesetak žena pripadnica salafističkog pokreta. To je takozvana „sestrinska mreža“. Koliko Vas iznenađuje ovo otkriće?

Muhanad Huršid: Nije me iznandila ova vest. Mogu da pretpostavim da postoji još mnogo drugih salafističkih mreža, iako možda nisu tako strogo organizovane. Zna se da se mnoge salafijske zajednice ograđuju od društva i žele da se zaštite od „Zapada“ – sopstvenim metodama vaspitanja dece i pokušajima izgradnje sopstvenih institucija počev od dečijih vrtića do škola. Odvajanje od društva se ogleda i u pitanjima gde kupujem i gde provodim svoje slobodno vreme.

 - pročitajte još: Užička municija u puškama džihadista

Kako izgleda rad ove „sestrinske mreže“?

Žene se poznaju najčešće već iz svojih džemata. Žene, čiji su muževi poginuli ili sede u zatvorima, solidarišu se i redovno sastaju. Pri tom se na tim sastancima ne govori samo o religiji, već pre svega o zajednici. One kuvaju zajedno, provode zajedno vreme, igraju društvene igre... One na primer kažu: „Morale bismo biti jače i držati se zajedno u borbi protiv zapadnog pokvarenog društva.“ Internet u njihovoj mreži ne igra nikakvu ulogu. Jer, u tim mrežama su najčešće ljudi koji se lično poznaju.

Mouhanad Khorchide Islam Wissenschaftler Uni Münster
Muhanad HuršidFoto: privat

A kakvu ulogu generalno igraju žene među salafistima?

Žene su dugo važile za neupadljive i ne izazivaju sumnju. Bezbednosne službe su tek pre nekoliko godina promenile način razmišljanja kada su shvatili da žene u salafističkom pokretu igraju važnu ulogu, i to ne samo kao one koje su u pozadini i koje brinu za porodicu. One se bave misionarskim radom, daju časove ručnog rada... No, u pozadini svega je uspostavljanje ideologije.

Žene su poslednjih godina postale sve aktivnije i to baš u kontekstu Džihada, a tu se opet mora jasno reći da nije svaki salafista automatski džihadista i potencijalni terorista. Žene igraju i veliku ulogu u takozvanom džihadističkom braku. One se udaju za džihadiste kako bi kasnije postale udovice mučenika a na taj način bliže Alahu jer se onda ona kao žene stavljaju u njegovu službu.

Šta je to što je u saalfizmu atraktivno za žene?

Salafizam je upravo za mnoge migrante pitanje identiteta. Jer, on deli svet na dobar i zao. Njegove pristalice veruju da su oni u tom „dobrom svetu“, da Bog posebno pomaže salafistima, da će oni otići u raj dok će druge Bog kazniti i poslati u pakao. Ova jednostavna ideologija strukturira svet i pruža identitet – i to baš onima koji priželjkuju priznanje od strane zajednice i koji se osećaju zapostavljeno.

Salafizam daje ljudima osećaj moći i društvenog priznanja. Samopouzdanje se povećava s osećajem pripadnosti pokretu. I upravo to čini salafizam atraktivnim i kod muškaraca i kod žena. Žene pak u džihadistima vide simbol oca i heroje koji su se pobunili protiv društva. Salafizam ženi takođe nudi perspektivu koja je u skladu s njenim identitetom, kao i jasnu pripadnost zajednici u kojoj se svi drže zajedno.

 - pročitajte još: Katalonija i njeni džihadisti

Bezbednosne službe su više desetina žena okarakterisale kao potencijalno opasne. Koliko su po Vašem mišljenju opasne žene iz ove mreže?

Ne vidim sada neposrednu opasnost od terorističkih napada. Žene se po pravilu ne sastaju da bi planirale napade, već da bi potvrdile svoj identitet. Više rade na pitanju kako zaštiti svoje dete od društva, a manje o terorističkim napadima. Opasno je dakle to odvajanje i građenje paralelnog društva.

Šta se može učiniti protiv toga?

Potrebno je postići da se mladi osećaju priznatim od strane društva. Jer, upravo oni to i traže. Oni moraju steći utisak da imaju čvrsto tlo pod nogama. To je zadatak celog društva, da razmisli kako još bolje može da integriše ove mlade ljude.

*Profesor Muhanad Huršid, 1971, je austrijski sociolog i islamolog libanskog porekla. Rukovodilac je Centra za islamsku teologiju na Univerzitetu Vilhelms u Minsteru.

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android