Kratak put od „Ave Cerare“ do „Ade Cerare“

Kada neko stupi u politiku osnivajući partiju koja se zove po njemu, malo je reći da je samouvjeren. To je 2014. učinio Miroslav Cerar junior, sa reputacijom briljantnog pravnika i sina čuvenog gimnastičara koji je šezdesetih dominirao svijetom na konju sa hvataljkama. Samo šest sedmica od osnivanja je bilo potrebno „Stranci Mira Cerara" da pobijedi na izborima sa 35 odsto glasova. Nešto kasnije će Ceraru djelovati pametnije da zadrži akronim SMC, ali promijeni ime stranke u Stranka modernog centra.

Kako je velika nada slovenačke politike danas spala na podršku šest odsto građana? Da li ga je zaista srušila samo odluka Vrhovnog suda koji je poništio referendum o Cerarovom paradnom projektu pruge između luke Kopar i željezničkog čvora kod Divače?

Miro Cerar je ostavku u srijedu obrazložio riječima da je odluka suda samo kap koja je prelila čašu, da se osjeća napadnutim i napuštenim i od koalicionih partnera. I da se tu manje radi o projektu teškom milijardu evra koji bi Kopar ojačao u stalnoj konkurenciji sa lukama u Trstu i Rijeci.

„Cerar jedino kao neko ko se povukao zbog pravno-etičkih razloga može da dobije nešto na sljedećim izborima", kaže Svetlana Slapšak, poznata antropološkinja i kritičarka društvenih zbivanja iz Ljubljane. Ona Cerarov postupak smatra „ljudskom reakcijom" na kampanju desnice bivšeg premijera Janeza Janše koja je „pripravila sudski proces" nakon što je podržala i referendum o zaustavljanju željezničkog projekta.

„Prije svega referendum je bio potpuno nepotreban, a sada ćemo imati još jedan referendum na kojem ćemo odlučivati o istoj stvari. A ovde nije riječ o novcu – to je jedna od retoričkih floskula koje upotrebljava desnica", kaže Slapšak za DW.

Premijer koji je naljutio svoje birače

Formalno, sud je problem locirao u stotinak hiljada evra poreskih obveznika koliko je Vlada uložila u kampanju lobiranja za projekat. Referendum prošlog septembra je propao pošto je na njega izašlo svega dvadesetak odsto birača, dvostruko manje od potrebnog broja. Cerar je tada ocijenio da građani nisu htjeli da učestvuju u „političkim igricama" lidera Slovenačke demokratske stranke Janeza Janše, koji se protivi izgradnji pruge. Od građana koji su ipak glasali, tanka većina bila je za projekat Cerarove vlade.

Međutim premijer, koji je na scenu stupio kao socijalni liberal, kredibilitet je prokockao mnogo prije sudske odluke o mega-projektu. „Prije svega jer je popustio u slučaju bodljikave žice kojom je opasao južnu granicu Slovenije, što je ruglo za jednu demokratsku zemlju. Više puta se ružno ulagivao odlukama evropskih političara. Jedna od takvih je bila da zatvori slovenačke granice i cio teret izbjegličkog talasa prebaci na Makedoniju, Srbiju i Hrvatsku", kaže Slapšak.

„Cerar je jako razljutio Slovence, posebno one koji su ga izabrali. Jer birali su ga kao neutralno, etično, pravno precizno biće koje se ističe naivnošću u politici, ali se istovremeno zalaže za osnovna demokratska prava. Ništa od toga nije ostvario", dodaje ona. Taj su pad povjerenja drugi politički akteri dobro namirisali.

„Ugled Vlade je padao uprkos činjeničnim podacima o stanju države, a sa približavanjem izbora su politički takmaci, razumije se, postajali sve bezobzirniji, čak ponižavajući Cerara", piše Grega Repovž, kolumnista ljubljanske Mladine. „Tako je Cerar imao dvije mogućnosti: da ostane predsjednik Vlade sa punim nadležnostima do izbora ili da ostavkom zapravo izazove da se datum izbora približi – da se agonija, u kojoj bi se Vlada našla, skrati za mjesec dana."

„Rizična igra"

Na kraju neće biti ni mjesec dana. Ranije je postojala saglasnost da se redovni izbori održe 10. juna, a predsjednik Borut Pahor je u četvrtak, nakon sastanka sa Cerarom, natuknuo da će prijevremeni izbori biti u drugoj polovini maja. Sljedeće sedmice će parlament samo primiti k znanju Cerarovu ostavku nakon čega će biti raspušten.

Vlada time za sada izbjegava neprijatne pregovore sa sindikatima o povećanju plata. Portparol manjeg koalicionog partnera, Socijaldemokrata, Matjaž Han ocijenio je da u naredna dva mjeseca tehnički kabinet mora da se bavi Novom ljubljanskom bankom (NLB), što je nastavak višegodišnjeg dovijanja Slovenije da izvrda obaveze koje ta banka ima prema starim deviznim štedišama iz drugih republika bivše Jugoslavije.

Drugo, rekao je Han, treba nastaviti razgovore sa Hrvatskom i Evropskom komisijom o primjeni arbitražne odluke o podjeli teritorijalnih voda u Piranskom zalivu, što zvanični Zagreb odbija da ispuni. Jedan od poslednjih poteza Cerarove vlade moglo bi da bude slanje pisma sa elementima tužbe u Brisel. Premijer je ocijenio da bi i sljedeća vlada u Ljubljani trebalo da ostane na toj liniji.

Grega Repovž piše da se Cerar sada uzda u „stabilnost" koju je donio državi u prethodne tri i po godine nakon što je iz pravničke arene ušao u političku. I tačno je to sa stabilnošću, makar djelimično, piše Repovž, ali je za Cerara ipak rizična igra. Iz ugla birača događaji od ove sedmice prekrivaju klasičnu kampanju. „Odlazak sa scene je ipak odlazak sa scene. Na sceni su danas drugi", zaključuje kolumnista Mladine.

Zapadno od Balkana?

Partijska scena malene države danas je razuđenija nego ikada. Prema nedavnoj anketi lista Delo – računica uključuje i petinu neopredijeljenih – gotovo petina građana dala bi glas Listi Marijana Šareca, stand up komičar i gradonačelnika varoši Kamnik. Sledi Slovenačka demokratska stranka bivšeg premijera Janeza Janše (14,1 odsto), Socijaldemokrate (13,4) pa tek onda stranka Mira Cerara (5,9). Iznad cenzusa od četiri odsto bile bi još samo Nova Slovenija i Združena ljevica. Ispod cenzusa je i Demokratska stranka penzionera Slovenije, najmanji partner u Cerarovoj vladi.

„Šarec nema apsolutno nikakav program", kaže Svetlana Slapšak. „Vjerovatno će se pojaviti još nekoliko takvih partija koje računaju na efekat novoga lica jer 25 godina gledamo ista lica u politici. Ali i taj trik je prilično istrošen. Janšina desnica je razvila veoma gadnu propagandu, ima svoju televiziju, svoja tri časopisa, a govori se o uvozu jednog tabloida iz Mađarske – najgore vrste. Janša će uložiti sve u pobjedu", kaže naša sagovornica uz ocjenu da će desnica ipak teško naći podršku za formiranje vlade.

Intrige, igra na kartu nacionalizma, kampanja bez sadržaja i tabloidna paljba – pa ipak se Slovenija u drugim bivšim jugoslovenskim republikama percipira kao daleko naprednija. „U Sloveniji je bolji opšti nivo ljubaznosti, komunikacije, dobro rade škole i biblioteke, zdravstvo se još uvijek dobro vodi. Ostale su neke osnovne stvari iz socijalne politike", dodaje Slapšak. „Ali politika sve više liči na balkanske države i folklor koji gledamo od Hrvatske do Makedonije. Nema bitne razlike jer se klasa političara zabetonirala na vlasti i to odaje vrlo loš utisak."