Trojka protiv vozača podmornice

U istočnoj Ukrajini još uvijek umiru ljudi. Kao da mirovnog procesa iz Minska, koji je uspostavljen prije šest mjeseci, nikada nije ni bilo. To što je ukrajinski predsjednik na Dan nezavisnosti svoje zemlje požurio da dođe u Berlin, pokazuje koliko je situacija ozbiljna. Ukrajina bolno doživljava kako je ugroženo njeno dragocjeno pravo na samoopredjeljenje. Ovih dana u Ukrajini se podsjeća na bitku kod Ilovajska. Stotine Ukrajinaca tada je ubijeno iz zasjede. Rusija je pomogla separatistima čak i direktnim slanjem svojih vojnika preko granice. Najkasnije tada postalo je potpuno jasno da je Kremlj jedna od strana u ratu, iako to stalno poriče.

Skupa sa kancelarkom Angelom Merkel i francuskim predsjednikom Francoisom Hollandeom se Petro Porošenko ponovo založio za političko rješenje krize. Svima je potpuno jasno da bez Rusije nema mira u istočnoj Ukrajini. Za pregovoračkim stolom u Minsku sjedio je i ruski predsjednik Vladimir Putin. Nekoliko dana nakon sastanka speratisti su započeli novu ofanzivu - ponovo uz rusku pomoć i bez obzira na sve usmene izjave i obećanja koja je dao Putin.

Minsk jedva da ima izgleda za uspjeh

Primirje, postignuto u Minsku, nikada nije istinski sprovedeno. Nije došlo ni do dogovorenog povlačenja teškog naoružanja sa linija fronta. Još uvijek se na hiljade ruskih vojnika nalaze na ukrajinskoj granici. Svakog dana bi mogli umarširati u Ukrajinu pod izgovorom humanitarne intervencije. Pod takvim okolnostima sporazum iz Minska jedva da ima šansi na bilo kakav uspjeh.

Ako važne tačke vojnog dijela sporazuma, kao što su primirje i povlačenje oružja, do danas nisu sprovedene, kako ostvariti dalekosežne političke ciljeve? Ukrajinci moraju napraviti velike ustupke. Već naredne sedmice ukrajinski parlament treba da glasa za promjene ustava, koja će Donbasu do kraja godine omogućiti veliku autonomiju i samoupravu. U cijeloj Ukrajini u oktobru trebaju da se održe lokalni izbori, uključujući i područje Donbasa.

Dogovorene tačke primirja se ne sprovode

Politički gledano su svi ti koraci neophodni kako bi se pomirili ili ujednačili interesi. Ali ništa ne govori u prilog tome da će se u zaposjednutom Donbasu održati slobodni izbori, koji bi mogli legitimirati specijalni status ovog dijela Ukrajine. Naprotiv: separatisti su najavili glasanje u sopstvenom aranžmanu i po sopstvenim izbornim pravilima. Ukrajinski izborni zakon u to se ne uklapa. Atmosferu podgrijavaju ekstremističke grupe. Saradnici OSCE su proteklih sedmica postali meta napada, iako su nenaoružani i samo posmatraju da li se provodi primirje.

Rusija na sve to ćuti. Ili dolijeva ulje na vatru. Putin je prošle sedmice otputovao na ukrajinsko poluostrvo Krim, koje je prisvojio aneksijom. Umjesto da se uključi u potragu za političkim rješenjem, on se vozao modernom mini-podmornicom i razgledao podvodni svijet. I samo što je izronio, optužio je Kijev i Zapad za ponovne borbe u istočnoj Ukrajini.

Putin

Neumjerenost, bezobrazluk i bestidnost šefa Kremlja nije u Evropi izazvala nikakav protest. Putin kao vozač mini-podmornice ostaje na kursu konfrontacije. On profitira što ukrajinski predsjednik Porošenko, zbog svoje spremnosti na kompromis i pregovore, sve više dospijeva pod udare kritike - čak i prozapadnog tabora, koji mu prebacuje da je podlegao pritisku Zapada.

Ta kritika se posebno odnosi na Berlin i ona je pretjerana. Jer ustupci su neophodni i to sa svih strana, ukoliko postoji želja da mirovni proces napreduje. Berlin, Pariz i Kijev požuruju da dođe do političkog rješenja krize. Samo Putina, u njegovoj mini-podmornici, to kao da ne interesuje.