Vratari rade iste greške kao kockari

To je pomalo kao u kockarnici kada se kuglica u ruletu više puta uzastopce zaustavi na crvenom polju. Kockari na to odmah reagiraju tako što svoje žetone stavljaju na crno. Oni naime imaju osećaj da je vjerojatnost veća da će se kuglica drugi puta zaustaviti na crnom polju. Matematički gledano, ovakvo razmišljanje nema smisla. Naime, svaki put kada se kolo „sreće“ okreće vjerojatnost da se kuglica zaustavi na crnom ili crvenom polju je jednaka - osim ako je rulet mehanički manipuliran.

Pogrešnu pretpostavku - naime, da se vjerojatnost ishoda izvodi na osnovu prethodnih događaja - psiholozi nazivaju gambler's fallacy, kockarskom zabludom. Istraživači na Sveučilištu College London su sada otkrili da čak i nogometaši svjetske klase nasjedaju na ovu zabludu i objavili ovo saznanje u stručnom časopisu Current Biology.

Znanstvenici su pregledali sve nogometne utakmice na Ssvetskim i Europskim prvenstvima od 1976. godine do danas, koje su završene i odlučene tek nakon produžetaka, znači, izvođenjem penala, odnosno, jedanaesteraca.

Pritom su otkrili da se poslije nekoliko puta što jedan nogometaš puca u jedanu stranu protivničkog gola, da se vratar dotične momčadi značajno češće „baca“ u suprotnu stranu - očigledno u očekivanju da će slijedeći pokušaj vjerojatno ići u tom pravcu. Znanstvenici kažu da je ovaj fenomen toliko jasan da bi nogometaši koji pucaju na gol to zaista mogli iskoristiti.

Kada se radi o jedanaestercima, ovdje vrijedi isto pravilo kao i kod mnogih drugih igara, kao što je primjerice poker. Od ključnog značaja je da za protivnika budete nepredvidivi. Znanstvenici iz Londona preporučuju da vratar stoga odluči na koju će se stranu „baciti“ te da od toga ne odustaje.