Knin - zaobiđeni grad

Poslije toga je Hrvatska mogla, koliko - toliko, normalno funkcionirati konačnim spajanjem Zagreba i Dalmacije. U međuvremenu su te veze postale kvalitetnije - izgrađena je auto-cesta - a Knin se radi nje našao na periferiji s lošim cestovnim vezama i zato neatraktivan ulagačima. Knin je, između ostaloga i zato, siromašan grad. Nije tako loše kao početkom desetljeća kad je prijetila humanitarna katastrofa, ali nije baš ni dobro. "Mi smo tada u Caritasu imali 8.500 korisnika, danas ih je oko 3.000", rekao nam je župnik i voditelj lokalnog Caritasa fra Petar Klarić pojašnjavajući da je socijalno ugroženih i više jer neki primaju pomoć od Crvenog križa.

Zašto je grad u kojeg se Hrvatska klela tako siromašan? "Knin je u srcu, u duši, slavi se 5. avgust (kolovoz), pobjeda, bude slavlje, sve je to na riječima, ali kad treba nešto konkretno uložiti, investirati - toga nema", odgovara fra Petar. Kraljevski grad je blizu hrvatskog srca, ali daleko od hrvatske lisnice. Knin je nekada bio značajno prometno čvorište, a danas je periferija: Željeznica nema onakav značaj kao prije, a auto cesta Zagreb - Split ga je zaobišla. Knin se našao u zapećku, vidljivo je to i na tvrđavi na kojoj Josip Podrug prodaje ulaznice za crkvu sv. Barbare i suvenire - ratna vojna obilježja. "Od kada je prošla auto - cesta od Zagreba prema Splitu rijetko tko navraća....", kaže on besposleno sjedeći u hladu dok se Knin prži u vlastitoj kotlini. Na tvrđavi će, naravno, biti proslava kao i svake godine 5.kolovoza i tada - jedan dan u godinu - Knin živne. I obavezno se uređuje prije proslave. "To je jedini dan u cijeloj godini kad bude ljudi, puno, puno ljudi...", kaže nam Kninjanka Brankica Lovrenović.

Krka ljepša od Neretve?

Zamjenica ravnatelja kninske bolnice Dr. Antonela Karačić dijagnosticira osnovni problem Knina: "Knin vam boluje od nerada - ne možete se zaposliti. Gradski oci će na ovu konstataciju izvući statističke podatke da je prije četiri godine u Kninu bilo 3.800 nezaposlenih, a da ih je danas 1.800. No, to ne znači da je otvoreno 2.000 radnih mjesta, jer mnogi mladi, nezaposleni napustili su Knin u potrazi za kruhom. Njihovi roditelji su iz BiH došli u Hrvatsku u potrazi za krovom. No, njima treba više.

Dr.Karačić je doseljenica, porijeklom iz Konjica. Kaže da joj se čini da je povratak u Bosnu i Hercegovinu završena priča. Nova generacija ima novu identifikaciju, to joj je posve jasno kad svoje sinove povede u Konjic: "Idemo Neretvom, ja ih upozoravam na njenu ljepotu kako je lijepa, ali oni idu odmah u 'kontru'. Krka je ljepša, govore. Ja sam Konjičanka, a oni su Kninjani..."

I sa druge strane, srpske, povratak u Knin je, može se reći, završena priča kaže nam predsjednik Srpskog demokratskog foruma Jovan Tišma. On podsjeća da je prije rata na području bivše općine Knin živjelo oko 40 tisuća Srba, danas ih je 5 - 6 tisuća, i to su mahom stariji ljudi. Koliko će ih biti za 10 - 20 godina? "Mislim da će se to prepoloviti, pa će se onda opet prepoloviti, i tako će to ići...", rekao nam je Tišma.

Glasača sve manje

I radi demografskih neprilika srpske stranke su na prošlim lokalnim izborima slabo prošle. "Stari ljudi umiru i glasača je sve manje", kaže Tišma. U hrvatskoj doseljeničkoj zajednici nema problema s natalitetom. Ivica i Adrijana, porijeklom iz Busovače, bili su prošlog četvrtka najsretniji u Kninu. Sreo sam ih na izlazu iz kninske bolnice. S njima je bilo novorođenče. Prvo pa - muško. Knin je najmlađi grad u državi. Svake godine se rodi od 250 do 300 djece. U gradu od 17.000 stanovnika je 6.500 djece i mlađih od 18 godina! S druge strane, kad se stariji Srbi kojima su djeca u Srbiji, ili drugdje, razbole - problem je otpustiti ih iz bolnice na kućnu njegu kad ih nema tko njegovati, kaže dr.Karačić. Srbi su u Kninu na djedovini, a djeca su im daleko - doseljenim Hrvatima iz BiH je djedovina daleko, ali su im djeca tu, s njima.

Nema međunacionalnih problema

U gradu Kninu i oko njega nije sve tako ni loše. I s hrvatske i sa srpske strane čuti ćete da - osim rijetkih izdvojenih incidenata - međunacionalnih problema nema, pa onda nema, kao u nekih drugim hrvatskim krajevima, nacionalno obojenih okupljališta, kafića primjerice. Bila je prilika testirati te odnose prošlog četvrtka kad su u Rimu igrale vaterpolske reprezentacije Hrvatske i Srbije. Bio sam začuđen što sam u kafiću znakovita imena "La Paz" utakmicu gledao sam. Možda ljude ne zanima vaterpolo, a možda ni Hrvatska ni Srbija, a najvjerojatnije je konobarica u pravu. Prevruće je za izlaske, kaže. U vrućem ljetu uzbuđenja nastupaju tek s proslavom Dana pobjede i domovinske zahvalnosti, te Dana hrvatskih branitelja. Za razliku od višenacionalnih kafića, ova proslava je jednonacionalna. Sa sigurnošću se može reći da će se od Srba jedino dogradonačelnik iz Samostalne demokratske srpske stranke Dragan Jerković popeti na tvrđavu: "U mom selu Golubiću tog je dana ubijeno 32 ljudi i ne možete očekivati da moji suseljani slave. To treba shvatiti. Ja ću biti na proslavi jer ja sam dužnosnik ovog grada i kao takav moram sve svoje obveze izvršavati", pojasnio je Jerković.

I poslije proslave Knin će se vratiti svojoj stvarnosti: Kad su ga pobunjenici prije - skoro će - devetnaest godina zabarikadirali s balvanima Hrvatska je bila prepolovljena, a Jugoslavija počela sa svojim konačnim urušavanjem. Kad bi danas takva avantura nekome pala na pamet - ostatak države Hrvatske bi nastavio nesmetano funkcionirati. Jer, Knin je zaobiđeni grad.

Autor: Goran Vežić

Odg. urednik: Jasmina Rose