Riskantna zavisnost Njemačke od Putinovog gasa

„Kriza oko Ukrajine dovela je do jasnog pogoršanja veza Rusije i Zapada.“ Ovom rečenicom su Matijas Bazedau i Kim Šulce započeli svoje istraživanje pod naslovom - „Zavisnost od uvoza energenata: Rizik za Njemačku i Evropu?“. U studiji stoji: „Njemačka i Evropa u popriličnoj mjeri zavisne od uvoza energenata iz Rusije. To se prije svega odnosi na zemni gas, naftu i kameni ugalj. S obzirom na pogoršanje veza sa Rusijom upozorenja će biti sve glasnija, da bi ruska vlada mogla u velikom stilu iskoristiti moguće obustavljanje isporuka kao političko oružje.“

Uz to je važno napomenuti da je ovaj papir nastao 2014. kao istraživanje GIGA-e (German Institute of Global and Area Studies) Lajbnicškog instituta za globalne i regionalne studije u Hamburgu.

Ništa se nije promijenilo

Na ovoj geopolitičkoj analizi se od tada ništa nije promijenilo - naprotiv. Od tada je Vladimir Putin u svojoj spoljnoj i energetskoj politici dobrano dao gas. Šef ruske države je iz temelja modernizovao vojne snage i na susjedne zemlje i dijelove Evropske unije vojnim prijetnjama vrši sve veći pritisak.

Ono što je pogubno je to što je njemačka zavisnost od uvoza energenata iz Rusije značajno porasla u posljednjih deset godina. Samo dio ruskih isporuka gasa je od 2012. porastao sa 40 na 55 procenata – dakle za više od trećine. Čak i u slučaju isporuka nafte, udio Rusije je u istom vremenskom razdoblju sa 38 skočio na 42 procenta.

Bez straha od hladnih stanova

U međuvremenu se u Njemačkoj svaki drugi stan grije na gas – a period grijanja može da se, zavisno od vremenskih uslova, protegne i do marta. Ipak, stručnjaci su uvjereni da ljudi ne treba da brinu da će njihovi stanovi ostati u hladni, ako eskalira konflikt u Ukrajini.

„Ako se pogleda globalna ponuda, sutra bismo mogli da zamijenimo ruski gas", citirao je Frankfurter algemajne cajtung u svom nedjeljnom izdanju Andreasa Goldtaua, eksperta za energetiku pri Njemačkom društvu za spoljnu politiku (DGAP). „Pitanje je pak koliko za to želimo da platimo?“ U slučaju obustavljanja isporuka Evropa bi imala tri izvora: da dobije više gasa do drugih zemalja putem gasovoda, da uvozi više tečnog prirodnog gasa (Liquefied Natural Gas – LNG) preko tankera ili da crpi gas iz rezervi.

Posebno je pogođena industrija, koja je sa 35 odsto najveći potrošač u Njemačkoj, i koja već sada mora da se bori sa visokim cijenama gasa. Za posebno energetski intezivne branše poput industrije aluminijuma, đubriva ili keramike proizvodnja se nakon određene cijene gasa više ekonomski ne isplati.

Oseka u njemačkim rezervama gasa

Ali, posegnuti za gasnim rezervama nije lako. Jer, rezerve u skladištima, koja se mahom nalaze na sjeveru Njemačke, su na rekordno niskom nivou.

To potvrđuje Sebastijan Bleške iz Inicijative za skladištenje energenata e.V. (INES) u razgovoru za DW. „Njemačka ima četvrti najveći kapacitet za skladištenje zemnog gasa na svijetu. To je sigurno i razlog zašto mnogi, a posebno na unutrašnjem tržištu EU, sada gledaju u njemačke rezervoare. Oni su trenutno popunjeni sa oko 42 odsto. Toliko mali nivo nije bio još nikada“, kazao je direktor industrijskog udruženja operatera njemačkih skladišta gasa i vodonika.

Pikantan detalj je što sa 10 procenata njemačkih skladišta gasa upravljaju kćerke firme Gasproma – koncerna bliskog Kremlju. A ona su, kako kaže Bleške, popunjena sa tek 17 procenata, za razliku od 50 odsto u drugim skladištima.

Bankrot malih dobavljača

Evropske zemlje i proizvođači gasa poput Norveške, Holandije ili Velike Britanije, koje dijelom snabdijevaju i evropske zemlje poput Njemačke, ne mogu nadomjestiti isporuke ruskog gasa. Prema izjavi vlade u Oslu, Norveška subvencioniše ono što je moguće, a ni Holandija ne može da povećava isporuke gasa. I Velika Britanija pati zbog nestašice zemnog gasa i rekordno visokih cijena, koje su već dovele do bankrota čitavog niza malih dobavljača gasa.

LNG nije (još) konkurent gasu iz gasovoda

Posljednjih nedjelja je sve više tankera sa tečnim gasom krenulo iz Sjedinjenih Američkih Država u pravcu Evrope. Za razliku od susjednih zemalja, kao što je na primjer Holandija, Njemačka nema nijedan LNG-terminal na svojoj obali. Ali ima Sjeverni tok 2, koji je pun ruskog gasa i čeka zeleno svjetlo da krene s radom. Kod Sjevernog toka 2 postaje jasnije koliko je za Njemačku komplikovana priča o zavisnosti od ruskog gasa. S jedne strane Analena Berbok, ministarka spoljnih poslova to koristi kao prijetnju sankcijama, a s druge strane kancelar Olaf Šolc to relativizuje kao projekat čisto privatnog sektora. Međutim, kancelar je nedavno promijenio mišljenje i rekao da će gasovod biti zatvoren u slučaju ruske invazije.

„Rusija se ne može zamijeniti kao liferant“

Insajderi u energetskoj branši, međutim, ne vjeruju da će Rusija u potpunosti obustaviti isporuke gasa Zapadu. Tako šef proizvođača električne energije Uniper, Klaus-Diter Maubah ukazuje da se Rusija čak i tokom Hladnog rata ili nakon ankesije Krima držala svojih dugoročnih obaveza isporuka gasa. On procjenjuje njemačku potrebu za ruskim gasom na oko 50 procenata. No, ta stopa je promjenljiva, posebno u posljednje vrijeme. Ali, čak i sa manjim uvozom ruskog gasa od 50 procenata, Maubah ističe da se „Rusija ne može u narednim godinama zamijeniti kao liferant".

Osim toga, energetska tranzicija predviđa gašenje tri preostale aktivne njemačke nuklearke i odustajanje od proizvodnje električne energije na ugalj. Da bi se zatvorile praznine, koje će zbog toga nastati, zemni gas za Njemačku ostaje centralni fosilni izvor energije. 

Više kupovine gasa preko spot-tržišta

Evropski snabdjevači i uvoznici već decenijama imaju ugovore o isporuci ruskog gasa putem gasovoda, na rok do 30 godina. Jedan od razloga za ekstremno poskupljenje zemnog gasa je to što mnogi dobavljači kratkoročno kupuju gas na takozvanom spot-tržištu. A tamo su se cijene gasa posljednjih godinu dana višestruko povećale.

Eksperti za energente su u jednom jedinstveni: dok bi se mogući izostanci isporuke ruskog gasa u potpunosti kompenzovali isporukom skupog LNG gasa, u to bi vjerovatno već prošla i sezona grijanja.

Međutim, Sebatsijan Bleške vjeruje da vrijeme radi za Njemačku i EU, koje od Rusije ukupno dobijaju oko 40 odsto svojih potreba za gasom. „Kako zima odmiče, možemo očekivati rast temperatura, a trenutno je vrijeme blago.“ Da bi zatim dodao: „Ali, ostaje određena doza nesigurnosti“.

Zemni gas će dakle da ostane skup - najmanje do proljeća. Međutim, do stvarnog popuštanja tenzija u geopolitičkom pokeru Vladimira Putina i Zapada doći će tek kada na vidiku bude mirno rješenje problema.

Pratite nas i na Facebooku, na Twitteru, na YouTube, kao i na našem nalogu na Instagramu.