U Barceloni je došlo vrijeme za kompromise

Volja birača može biti zagonetna. Jedan od pobjednika prijevremenih parlamentarnih izbora je smijenjeni premijer Carles Puigdemont. Čovjek koji je izazvao tešku krizu između Barcelone i Madrida i koji je od pravnog gonjenja pobjegao u Belgiju. Njegov koalicijski partner, čiji se vođa trenutno nalazi u istražnom zatvoru, optužuje ga za kukavičluk. Katalonci su se odlučili za nastavak debakla i to istim sredstvima.

Vladati iz zatvora ili egzila?

Bez obzira na Puigdemontovo oduševljenje zbog „pobjede demokracije za katalonsku republiku", situacija u kojoj se on nalazi je nepromijenjena. Hoće li Madrid uopće dozvoliti da se Puigdemont vrati u Španjolsku i hoće li njegovim koalicijskim partnerima dozvoliti da ga i dalje podržavaju? Druge dvije stranke koje su za neovisnost izrazile su spremnost za pregovore. Međutim, predsjednici tih stranaka trenutno nisu u dobrim odnosima.

Puigdemont nije političar nego uvjereni borac za samostalnost. On nikada nije slijedio drugi cilj osim neovisnosti. Svejedno mu je radi li se o socijalnoj politici, stanju u kojem se nalaze škole ili zdravstvo. Katalonci ga vole zbog njegovog herojstva. Međutim, njima je potreban premijer s kojim će regija ponovo uploviti u mirne vode.

Žele li separatisti, od kojih se jedan nalazi u zatvoru, a drugi u egzilu, sada imenovati zamjenika zajedničke vlade? Koji bi bio njen cilj? Za jednostranu neovisnost nema većine ni u Kataloniji niti u ostatku Španjolske ili Europe. Međutim, jesu li usijane glave spremne tražiti treći put?

Uzdizanje novih ljudi

Druga pobjednica u Kataloniji se zove Arrimadas. Energična mlada predsjednica stranke se ne plaši agresivne retorike secesionista. Građanski tabor Katalonaca ju je nagradio za borbenost i hrabrost tako što je njena stranka postala najjača stranka u katalonskom parlamentu.

Arrimadas apelira na razboritost građana, neovisnost naziva obmanom i prije svega igra na gospodarsku kartu. Međutim, nedostaje joj koalicijski partner. Socijalisti su preslabi, a konzervativni PP, stranka premijera Rajoya, doživjela je apsolutni pad.

Kraj Rajoyove ere?

Ovi izbori su bez sumnje bili slobodni i demokratski. Španjolski premijer Mariano Rajoy sada mora živjeti s potpuno nepoželjnim rezultatima. Rajoy je od početka krizu pogrešno shvatio i nije pokazao ni politički instinkt niti oprez.

Njegova kontinuirana tvrdoglavost i besmisleni pokušaji da problem oko neovisnosti riješi sudskim putem, uskoro bi mogli označiti kraj njegove ere. Poslije debakla u Kataloniji su Rajoyovi dani odbrojani.

Neželjeni ishod izbora

Demokracija može proizvesti rezultate s kojim nitko neće biti sretan. To važi i za separatiste koji galame na sav glas, ali realno gledano, bilježe neuspjeh. Isto važi i za unioniste koji i dalje ostaju zarobljeni u oporbi. Međutim, ne pomaže sjediti skrštenih ruku i kukati na sav glas: Katalonci moraju živjeti s rezultatima izbora i pronaći izlaz iz trenutne situacije ili će slijediti poziv onih koji već sada traže održavanje novih izbora. Međutim, nije rješenje održavati izbore sve dok njihovi rezultati ne budu odgovarali nekome. U Barceloni je došlo vrijeme za kompromise.