Kralj kojem ništa ne polazi za rukom

Razvod. Novi brak. Rođenje sina. Za dlaku izbjegnuta smrt uslijed korone. U međuvremenu je još izveo Veliku Britaniju iz Europske unije i morao se boriti protiv pandemije. I sve se to desilo za godinu dana.

Ne može se reći da je Borisu Johnsonu bilo lako. No, posao koji obavlja je oduvijek sanjao. Kao dječak je htio biti „kralj svijeta“, kako piše njegova sestra u porodičnoj biografiji. Uzor mu je Winston Churchill o kojem je Johnson napisao knjigu.

Ali sve je jasnije da premijer nije dorastao izazovima. One je populist, čovjek velikih gesti, a ne obazrivi kormilar koji sigurnom rukom vodi zemlju kroz krize. Praznim obećanjima, maglom koju pušta, Johnson korumpira zemlju. Na to se sada žale i neki rođeni konzervativci.

Poražavajuća je bilansa nakon njegovih godinu dana na funkciji. Osim izborne pobjede, Johnsonu praktično ništa nije pošlo za rukom. Doduše, slavio je istupanje iz EU kao pobjedu, ali više nije izvjesno da će do kraja godine biti dogovoren obuhvatni trgovinski ugovor s EU – Britanija bi mogla bez padobrana ispasti iz trgovačkih veza s kontinentom.

To bi uništilo desetine tisuća radnih mjesta samo u automobilskoj industriji. Redovi kamiona na granicama, možda i nestašica svježih živežnih namirnica – to bi mogla biti nova britanska svakodnevnica.

Izgleda da ništa neće biti ni od brzinskog dogovora o trgovini sa Sjedinjenim Državama. A umjesto najavljene „zlatne ere“ u odnosima s Kinom, vlada u Londonu je morala suspendirati ugovor o izručenjima s Hongkongom i tako krenuti u sukob s Pekingom. U svijetu u kojem su rovovi među velikim silama sve dublji, Velika Britanija odjednom djeluje sasvim usamljeno.

Loše svjetlo na Johnsona baca i izvještaj o navodnom ruskom miješanju u britansku politiku, koji je ovog tjedna objavio britanski parlament. Tu se radilo o mogućem utjecaju Rusije i na ishod referenduma o Bregzitu. Rusija je, tvrde zastupnici, znatna prijetnja za Veliku Britaniju, a Vlada to ne shvaća ozbiljno.

Od donacija oligarha koji žive u Londonu prije svega profitiraju Johnsonovi konzervativci. Supruga jednog Putinovog intimusa je platila preko sto tisuća funti da odigra teniski meč sa Johnsonom. Na ovaj način su milijuni otišli u stranačku blagajnu.

Postoji sumnja da je Johnson mjesecima sprječavao objavljivanje tog izvještaja i pokušao na čelo parlamentarnog odbora za nadgledanje tajnih službi dovesti jednog svog lojalnog suradnika. Vlada dojam da se najvažnije funkcije u zemlji ne raspodjeljuju po stručnosti, već kroz političke kalkulacije. Tako izgleda i Johnsonov kabinet, krcat tvrdim zagovornicima Bregzita.

Posljedica je da ništa ne ide kako treba. Johnson srlja iz kiksa u kiks i kod najvažnije trenutne teme, pandemije koronavirusa. Velika Britanija ima jednu od najviših stopa smrtnosti u cijelom svijetu, a istovremeno je među ekonomski najjače pogođenim zemljama.

Poruke vlasti su nejasne, pa je čak sporno i kad, gdje i zašto treba nositi maske. Uputstva se stalno mijenjaju. Stručnjaci se pribojavaju da je lockdown prerano ukinut, i da brzo stiže drugi val, slično kao u SAD-u.

Ako se, kao posljedica svega nabrojanog, u dogledno vrijeme Škotska odcijepi od Velike Britanije – a za to sada postoji uvjerljiva većina među Škotima – onda će i to prije svega biti Johnsonova krivica. „Kralj sveta“ nakon samo godinu dana djeluje nemoćno na tronu.