Prividni mir na poljsko-ukrajinskoj granici
29. svibnja 2019
Trg popločen granitnim kockama ispred gradske vijećnice u Mostiski u Ukrajini bi trebalo renovirati. I obje klupe na malo zelenila pred zgradom izgledaju kao da odavno nisu obojene. Ali, tko bi to sad još bojao?
„Još prije dvije godine, kada smo počeli obnavljati ovaj mali trg pred vijećnicom, postojale su četiri brigade sa po pet radnika. Sada više ne nalazim ljude za ove poslove", ljuti se predsjednik općine Serhij Storoščuk. U Mostiski službeno živi 9.000 građana, ali u stvarnosti ih je manje jer mnogi rade u susjednoj Poljskoj. Granica Europske unije je samo na 15 kilometara prema zapadu.
„Ako se ovako nastavi, u Mostiski će raditi još samo tri čovjeka: predsjednik općine, oblasni načelnik i lokalni predstavnik vlade. Osim njih, tu će biti još samo umirovljenici". Taj vic se sve češće može čuti u gradiću, kaže Serhij Storoščuk. No, lokacija na granici za ljude u Mostiski znači i financijske prednosti. „200 do 300 građana svakog dana prelazi granicu i tamo zaradi par eura".
Malogranični promet
Vožnja autobusom do ukrajinsko-poljske granice traje samo pola sata. Trgovine s alkoholom i cigaretama se ovdje na engleskom zovu „shop", osjeća se da je Zapad blizu. Ovdje kutija cigareta košta nešto manje od eura, ali samo nekoliko stotina metara dalje, na poljskoj tržnici Medika – gotovo dva puta više. Oni koji su posebno hrabri, mogu kupiti ukrajinsku votku sumnjivog porijekla, po vrlo niskoj cijeni.
Na putu ka Poljskoj preko granice može se ponijeti litra votke i dvije kutije cigareta. Za jednog „mrava" – kako na graničnom prijelazu zovu pješake koji se kreću između dvije države – svaki prelazak granice znači dobit od nekoliko eura. Od tog novca, mnogi kupuju poljske namirnice s druge strane granice. „Prije svega mladi sir, mlijeko i neke sorte mesa, ukusniji su“, čujemo od žena i muškaraca koji nose pune vrećice.
Roba u vrijednosti do 500 eura ili do 50 kilograma težine se ne carini. Poljske namirnice završavaju na tržnicama gdje kupuju dobrostojeći Ukrajinci i u restoranima u Lavovu. U Ukrajinu se prevoze i stari ali funkcionalni električni aparati koji su otkupljeni od njemačkih tvrtki za recikliranje.
Zajednička logistika, zajednička povijest
Onaj tko ima novca, na poljskoj strani kupuje velike količine namirnica ili elektro-uređaja ako su na rasprodajama a onda ih prevozi u Ukrajinu komad po komad – u količinama za koje se ne plaća carina. Trgovački i logistički centar u poljskom gradu Korczowi takvima nudi skladišta na zakup. „Ovdje se ne skladišti samo roba. Sada u našim halama imamo i radnje za diskontnu prodaju, a uskoro ćemo početi i s proizvodnjom kuhinjskih papirnih ubrusa. Ukrajinci će sigurno htjeti ovdje raditi", kaže direktorica Izabella Tomaszewska.
Posebno je ponosna na svečanosti u čast autora ukrajinske himne Mychajlo Werbyzkyj, koje se svake godine održavaju u Korczowi. On je tamo bio svećenik i pokopan je samo nekoliko stotina metara od skladišta. Poljski vlasnici tog centra za logistiku surađuju i na organiziranju te svečanosti. Izabella Tomaszewska ih naziva „ukrajinsko-poljskim susretima ljudi kojima je povijest u srcu".
Tim susretima se raduje i Hanna Wanio – iz godine u godinu. Ona živi s druge strane granice, u ukrajinskom Krakowezu, i redovno kupuje kod Poljaka. Ova umirovljenica ima poljsko-ukrajinske korijene. „Dobro se razumijem s Poljacima, nikad nije bilo problema. Veseli me što živim na granici i mogu ju svakodnevno prelaziti". I dodaje da joj smeta to što političari „ponekad huškaju ljude jedne protiv drugih".
Nacionalističke napetosti
Hanna Wanio je bila potresena kada je nekim Ukrajincima zabranjen pristup parkingu na poljskoj strani granice. Radilo se o grupi ukrajinskih studenata koji su se 2014. u poljskom Przemyślu na jednoj zabavi slikali s crveno-crnom zastavom Ukrajinske ustaničke vojske. A to je partizanska organizacija koja je u Poljskoj zabranjena jer je 1943. izvršila pokolj nad poljskim stanovnicima regije Wolhynia. I danas se na ulazu na parking nalaze fotografije tih studenata s natpisom: „Pristup zabranjen"! A nad ulazom se vijori poljska zastava. „Ima Ukrajinaca koji smatraju da ova regija treba biti dio Ukrajine. Hoću pokazati da je ovo ovdje – Poljska", kaže jedan radnik na parkingu. Kada se pojave ukrajinski vozači, grubo im naređuje gdje da se parkiraju i obraća im se na „ti", a s poljskim vozačima je ljubazniji.
Borba protiv predrasuda
Petnaest kilometara dalje, u poljskom Przemyślu, Tetjana Nakonjecna iz Saveza Ukrajinaca u Poljskoj nastoji održati dobre odnose među susjedima. Ova Ukrajinka je odrasla u Przemyślu, jedno vrijeme je živjela u Kanadi, pa se 2013. vratila u rodni grad. „Odmah po povratku, užasnula me povijesna rekonstrukcija pokolja u Wolhyniji", prisjeća se – tada je pred publikom izvedena „rekonstrukcija" masakra, i to nije ostalo bez posljedica: tri godine kasnije su poljski nacionalisti napalii Ukrajince za vrijeme jedne vjersko-patriotske procesije.
Tetjana smatra da je situacija još uvijek napeta. O sukobima se uvijek prvo može pročitati na ruskim internetskim stranicama što Tetjani navodi na teoriju da su sukobi možda instrumentalizirani s ruske strane.
Takve napetosti su stalno tematizirane u lokalnim i nacionalnim predizbornim kampanjama, ali ne i pred izbore za Europski parlament. O njima se najviše govorilo u Varšavi i na televiziji. Na pojedinim plakatima se vide kandidati stranke PiS – ova regija u južnoj Poljskoj važi kao jedno od uporišta te nacionalno-konzervativne stranke. No, i ovdje se smatra da političari u Bruxellesu ionako nemaju utjecaja na svakodnevni život građana i da je poljska politika mnogo važnija.
Tetjana se zalaže za dobre odnose između Poljaka i Ukrajinaca. I bori se protiv predrasuda. U brošuri njene udruge piše da među Poljacima ima mnogo tolerantnih i otvorenih ljudi koji nisu ukrajinski nacionalisti i da ukrajinske žene ne rade prije svega kao prostitutke.
Ukrajinci u Poljskoj: „Život ovdje nam se sviđa"
Tetjanini prijatelji, bračni par Korpan, već 12 godina žive u poljskom Przemyślu. „Kada smo došli ovamo, nije bilo sukoba", sjeća se Oleh Korpan. „Brzo smo naučili poljski i ovdje se osjećamo kao kod kuće. Problemi između Poljaka i Ukrajinaca dolaze odozgo, možda neki ljudi tako sakupljaju političke bodove."
Visokokvalificirani stručnjaci poput bračnog para Korpan – Oleh je liječnik a njegova supruga Natalija je nastavnica matematike - u Poljskoj se vrlo traže. Poljska privreda je u rastu, ali od prijema zemlje u EU (2004) oko dva milijuna Poljaka je napustilo zemlju. Često su Ukrajinci ti koji popunjavaju rupe na poljskom tržištu rada. Danas u Poljskoj radi više od dva milijuna ukrajinskih građana.
Natalija i Oleh u Przemyślu zarađuju više nego njihovi prijatelji u domovini. „Kada čujemo što se ovdje događa, kakvih sukoba ima, ponekad pomišljamo i na povratak. Ali mi to ne želimo, život ovdje nam se dopada", kaže Natalija.