1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

Zašto je propala putarina?

26. jun 2019.

Nemačka ima najviše autoputeva u Evropi, a ne naplaćuje putarinu. Prošle sedmice je Evropski sud stopirao planove za uvođenje vinjete. Ta propala akcija mogla bi poreske obveznike da košta više stotina miliona evra.

https://p.dw.com/p/3L6g8
Putarina na autoputu
Foto: picture-alliance/blickwinkel/McPHOTO/C. Ohde

Zašto Nemačka ne sme da naplaćuje putarinu?

Teoretski sme, kao i svaka druga zemlja, ali po tumačenju Evropskog suda ne sme ovako kako je pisalo u zakonu kojim je Vlada u Berlinu htela da po prvi put uvede putarine. Naime, još u izbornoj kampanji 2013. su bavarski konzervativci (CSU) obećali svojim biračima „putarinu za strance“ u stilu: svi ti Austrijanci, Poljaci, Česi kod kojih mi plaćamo puteve od sada će morati da plaćaju kod nas. Nevolja je bila što evropska pravila ne dozvoljavaju različite aršine za građane EU – dakle, ako se putarina plaća, onda moraju da je plaćaju i domaći vozači.

Tome su Bavarci hteli da doskoče tako što bi i nemački vozači automatski kupovali godišnju vinjetu koja košta 130 evra, a za tačno toliko bi im onda bio snižen porez na motorna vozila tako da bi bili na nuli. Ipak, Austrija i Holandija su tužile Nemačku sudu i dobile za pravo. Obrazloženje: protivno je evropskim pravilima da strani vozači biraju između desetodnevne, dvomesečne i godišnje vinjete, a da domaći vozači automatski moraju da kupuju godišnju. Tako je propao bavarski plan.

Ko će platiti političku cenu?

Trenutno loše izgleda za ministra saobraćaja Andreasa Šojera (CSU) koji u sredu (26. jun) mora da se pravda pred opozicionim poslanicima u Odboru za saobraćaj nemačkog Bundestaga. Opozicija mu je pretila anketnim odborom i tražila da Ministarstvo objavi koliki su do sada bili troškovi rada na uvođenju putarine. To je i učinjeno – u utorak je saopšteno da je do sada uzaludno utrošeno 53,6 miliona evra.

To sve još nije krivica ministra Šojera koji je projekat nasledio, ali ono što bi njemu politički moglo da smakne glavu jesu ugovori sa dve firme za naplatu putarine CTS Eventim i Kapsch TrafficCom. Te ugovore je Šojer potpisao pa ih brže-bolje raskinuo, a dve firme će prema informacijama nedeljnika Špigel podneti tužbu protiv Nemačke tražeći oko 300 miliona evra jer su računale na toliku dobit. Osim toga, u nemačkom budžetu su već planirani prihodi od putarine za ovu godinu između 350 i 500 miliona evra i sada će tu ostati rupa.

Šta kritikuje opozicija?

Opozicija, ali i dobar deo vladajuće koalicije, od početka su bili protiv naplate putarine. Jedni jer misle da putevi kao simbol Nemačke treba da ostanu finansirani isključivo iz budžeta, drugi jer su neke procene stručnjaka govorile da će sistem naplate više koštati nego što će para doneti, a treći, posebno nemački Zeleni, jer smatraju da putarina ne smanjuje broj vozila i ne doprinosi borbi protiv izduvnih gasova i klimatskih promena.

-pročitajte još: Političko trasiranje autoputa?

Međutim, građanima je ideja isprva zvučala odlično – čak 70 odsto njih je podržavalo da stranci plaćaju putarinu. Ali ne samo da je ta podrška opadala, već je od početka bila vrlo različita u raznim delovima Nemačke. Recimo u zapadnoj pokrajini Severnoj Rajni-Vestfaliji su svo vreme bili protiv toga – taj region se graniči sa Holandijom i Belgijom koje su, uz Nemačku, jedine zemlje u Evropi koje ne naplaćuju putarinu.

Da li se onda uvodi putarina za sve?

Nakon što je propala „putarina za strance“, ima novinskih komentara u kojima se traži prava putarina za sve kako bi se finansirali ogromni troškovi održavanja drumova. Novinar Ralf Burcbaher u jednom blogu piše da u tom grmu i leži zec: „'Putarina za strance' je trebalo da se sastoji u tome da privatni upravljači sistema za naplatu putarine budu obasuti profitima. To bi doduše bio tek početak poslovnog modela u kojem bi na duži rok svi vozači, dakle ne samo oni iz inostranstva, morali da plaćaju.“ 

Ministar saobraćaja Nemačke Andreas Šojer (CSU)
Ministar saobraćaja Nemačke Andreas Šojer (CSU) Foto: picture-alliance/dpa/S. Schuldt

Podseća se na planove bivšeg ministra privrede Zigmara Gabrijela o javno-privatnim partnerstvima koja je trebalo da obuhvate i koncesiju autoputeva. U tu svrhu su stizale i analize raznih stručnjaka (iz privatnog sektora). Jedna od njih, iz koje je pre dve godine citirao Berliner cajtung, ustanovila je da bi valjalo finansirati autoputeve „sasvim van saveznog budžeta“ po principu „ulica finansira ulicu“. Što znači, oni koji voze treba da plaćaju puteve, a ne svi poreski obveznici. Naravno, ne bi se svi u Nemačkoj složili da profit treba da ubiru privatne firme.

Zašto Nemačka ne promeni zakon?

Kada sudovi obore neki zakon, obično vladajuće većine promene ono što je sporno pa probaju opet. To bi u normalnim okolnostima uradili i u Berlinu, ali okolnosti nisu normalne. Vladajuća koalicija Demohrišćana (pod koje spada i CSU) i Socijaldemokrata je u krizi, pitanje je da li će četvrti kabinet Angele Merkel izgurati do redovnih izbora 2021. godine. Zato Socijaldemokratama, koje su od početka skeptične prema uvođenju putarine, ne pada na pamet da donose novi predlog zakona i tako rizikuju dalji pad popularnosti.

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android