1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW
ZdravljeGlobal

Poniženi i izolovani: rasizam izaziva bolest

23. januar 2024.

Ljudi migrantskog porekla gotovo svakodnevno doživljavaju neugodne poglede, ismevanje i agresivnost. Posledice takve rasističke diskriminacije mogu biti ne samo psihička oboljenja, već i visok pritisak ili gojaznost.

https://p.dw.com/p/4bZ0L
Nema privatnosti, nema posla, a ima diskriminacije: mentalno zdravlje posebno trpi u kolektivnom smeštaju
Nema privatnosti, nema posla, a ima diskriminacije: mentalno zdravlje posebno trpi u kolektivnom smeštajuFoto: Jens Büttner/dpa/picture alliance

Merjam Šuler-Ocak je to i sama iskusila. „Nedavno sam u vozu sedela nasuprot dve starije gospođe koje su me sve vreme upadljivo odmeravale od glave do pete i buljile u mene.“ Najpre je mislila da negde možda ima neku fleku, raskopčano dugme ili tako nešto. Ali, ništa od toga. Ona samo ima tamno-crnu kosu. Ona je turskog porekla.

Takve oblike rasističke diskriminacije Šuler-Ocak naziva „mikroagresijom“. „Mnogi ljudi migrantskog porekla, oni tamne boje kože ili kose, doživljavaju to gotovo svakodnevno“, kaže ta profesorka za interkulturnu psihijatriju i specijalistkinja za psihijatriju, psihoterapiju i neurologiju na Univerzitetskoj klinici Šarite, u bolnici Sankt Hedvig u Berlinu.

Podrugljivi pogledi, glupe primedbe i ismevanje. Rasistička diskriminacija takve vrste se akumulira i može da izazove bolest. „To može da se razvije čak i u posttraumatski sindrom ili u neka druga psihijatrijska oboljenja“, kaže Šuler-Ocak.

Depresije i anksioznost izazvani rasizmom

Kao i svaki drugi oblik diskriminacije – bioto  seksizam ili antisemitizam – i rasizam ima za cilj da uvredi osobu. U slučaju rasizma, ljudi se omalovažavaju ili izoluju zbog njihovog porekla, boje kože ili drugih opštih obeležje.

Pogođeni to doživljavaju ne samo u međuljudskim kontaktima kroz omalovažavajuće ili agresivno ponašanje. Takozvani strukturalni i institucionalni rasizam diskriminiše ljude recimo prilikom traženja stana ili na tržištu rada. Onaj ko ima tamnu boju kože, nosi maramu ili ima ime koje zvuči strano, njegovi izgledi su lošiji, kaže Šuler-Ocak.

Rasizam – to počinje još dok ste dete

A kada se uvrede stalno doživljavaju to ne ostaje bez posledica. „Rasistička diskriminacija ima značajan efekat na zdravlje“, kaže Merjam Šuler-Ocak. Ljudi koji doživljavaju takvu vrstu diskriminacije dvostruko češće oboljevaju od psihičkih bolesti nego oni koji takva iskustva nemaju.

Anksioznost, depresije, posttraumatski poremećaji, zavisnost ili psihoza – raste rizik od takvih oboljenja. Razlog je činjenica da rasistička diskriminacija utiče na aktivnost mozga, kaže Šuler-Ocak. „Dolazi do disregulacija na određenim područjima mozga, isto kao i kod psihijatrijskih oboljenja.“

Visok rizik obolevanja u kolektivnim smeštajima

Naročito velik rizik je kod onih ljudi koji, recimo, nakon bekstva iz svoje domovine završe u nekom kolektivnom smeštaju, kaže Šuler-Ocak.

Uz traumu zbog izbeglištva i odvajanja od porodice i prijatelja, tu su još i dodatni faktori stresa: nedostatak posla, nedostatak privatne sfere i iskustva diskriminacije. „Takvi događaji koji slede nakon bekstva imaju kumulativni efakat“, kaže Šuler-Ocak. I što je više takvih doživljaja, to je sve gore.

Profesorka iz Berlina smatra da se generalno potcenjuje učestalost i dalekosežnost psihičkih oboljenja. U slučaju ljudi koji su izbegli, taj problem je, kaže, još veći.

Pritom, psihičko oboljenje retko dolazi samo. Stres koji ljudi dožive zbog rasističke diskriminacije može da izazove i telesne probleme: visok krvni pritisak i gojaznost su česti simptomi. Mogu zatim da se pojave dijabetes i oboljenja srca i krvnih sudova. „Trudnice imaju veći rizik od preranog porođaja“, kaže Šuler-Ocak.

„Odakle si?“

Povećana smrtnost zbog diskriminacije

Sve to dovodi do povećane smrtnosti pogođenih osoba, što pokazuje i jedna aktuelna studija objavljena u stručnom časopisu “Lancet Psychiatry“. Naučnici su istraživali kako rasizam utiče na psihičko zdravlje tamnoputih ljudi u SAD.

Iako je količina prikupljenih podataka relativno mala, postoje naznake da rasistička diskriminacija ne utiče negativno samo na zdravlje direktno pogođenih, već i na zdravlje njihove dece, pa i unuka. Tim područjem uticaja faktora iz okoline na aktivnost gena bavi se epigenetika.

„Rasizam i rasističke strukture su se kroz istoriju razvijale i zato su blisko srasle s društvom“, kaže Šuler-Ocak. „U organizaciji za ljudska prava ’Amnesti internešenal’ kažu: ’Hteli oni to ili ne, većina belih ljudi u svakodnevici se ponaša rasistički’.“ Zato Šuler-Ocak smatra da je važno biti svestan različitih oblika rasizma kako bi se iz ponašanja i jezika to odstranilo.

Ovaj tekst je originalno objavljen na nemačkom jeziku.